Ne boj se ne znati,
samo nikada nemoj prestati pitati!
Tko sam ja?
Nisam čovjek, niti robot pravi,
čujte što je zapravo na stvari.
Od bakrene žice čovječuljak ja sam stvoren,
za čuđenje u svijetu zauvijek otvoren.
Glava mi je od žarulje, to nije šala,
zasvijetli kad mi sine ideja mala.
Jer znajte, ideja ipak nije od prve došla,
nakon pogrešaka i pokušaja je tek nadošla.
O spretnosti još uvijek često znam sniti,
pa mi korak zna nespretan biti.
Eh, što da vam kažem, nekad sam se bojao i pitati glasno,
zato sam znao lutati bez cilja do kasno.
A od neznanja često znao skitati,
jer nisam imao hrabrosti zastati i pitati.
A onda su se na mom putu moji prijatelji našli,
nisam više bio sam i zajedno smo put u svijet znanja i čudesa pronašli.
I onda sam shvatio da Srce mi zasvijetli tek kada sreću krije,
jer bez ljubavi ni znanje potpuno nije.
Ja sam Vitez Čovek, sada sa mnom u pustolovinu kreni,
svoju znatiželju i maštu pokreni.
Ja ću tvoj vodič kroz Znanstveonicu biti,
a svoja pitanja i neznanje ovdje ne trebaš kriti.
Stoga neka te hrabrost krasi,
znatiželju u srcu nikad ne ugasi.
Zato u moj svijet Znanstveonice ti dođi,
i u otkrivanje čudesa ovog svijeta zajedno sa mnom pođi!
Dobrodošli u moj svijet!
Zašto mi srce svijetli?
Jer vjerujem da svatko može učiti,
samo na svoj način i svojim tempom.
netko ne odustane
netko se usudi pitati
netko podijeli svoje znanje
netko pomogne drugome
Moje srce zasvijetli kada...
Kako sam nastao?
Jednom davno djeva jedna bila,
o svojoj čaroliji nije niti snila.
Vesela i vrijedna, umjetnica prava,
od svoje dobrote ne bi zgazila niti mrava.
Čoveka je uvijek iznova crtati se zaputila,
a da ga zapravo budi, nije niti slutila.
Tako jedne noći na pozornicu je smjelo stala,
i svim svojim srcem pjesmu zapjevala.
Sjaj u očima i hrabrost u prekrasnom glasu,
čarolija započe u istome času.
Al` nitko nije znao koliko je puta pokušala,
koliko se puta u svom vježbanju okušala.
Nitko nije vidio koliko je pokušaja iza osmijeha stalo,
koliko je puta rekla: "Još jednom, nije malo".
Hrabrost je samo rasla, srce odustalo nikada nije,
dogodila se čarolija, a Helena kao najhrabriji Vitez samo se smije.
Helena je svojim osmijehom sva zasjala,
a svojom srećom je cijelu prostoriju oko sebe obasjala.
Uto zraka magije druge vrste moje srce pogodi,
i gle čuda, čudna čarolija se dogodi.
Glava od ideje kao da mi je zasvijetlila,
jer nova misao mi se rasvijetlila.
A u istom trenutku, neka bakrena žica na podu se pomakla,
i eto ti nevjerojatnog spektakla.
Iz pločnika nacrtanog čovjeka, polako Vitez Čovek izraste,
od bakra satkan naraste.
I tada shvatih nešto sasvim novo:
nije važno možeš li odmah uspjeti u onome u čemu se okušaš,
nego je važno da ponovno pokušaš.
Jer ono što izgleda teško ili nemoguće biva,
uz smijeh, prijatelje i trud samo moguće se sniva.
Od toga dana, duboko vjerujem da se Vitez Čovek skriva u svima nama,
a probude ga ljubav, smijeh i hrabrost svakoga dana.
Ponekad jedno dječje srce može probuditi čaroliju koju
odrasli odavno više ne vide.